Danas je bilo veselo!Mama je pala na koljeno i cijeli dan kuka,
mačka je bila kod veterinara, ne znam kako se liječe lavovi,ali
ova terapijom nije oduševljena.I vrlo je naporan pacijent.
Da je ne volim poslala bi ju u 3 pm i pustila u šumu.
Ali dosta o meni, ajmo malo o ... meni:)
Ja sam tu na istom mjestu, doduše u nešto promijenjenom
aranžmanu, ne udaram više koljenom u printer i cd-e,jer mi
je stari napravio policu iznad stola.
Sad udaram glavom u policu:)
I monitor je s druge strane, sada mogu bez muke provesti na
kompu i više od 12 sati ako treba. Ali više ne moram, jer otkad
su napali po torrentima,slabo skidam filmove, a i ponuda nije baš
neka.
Mixam sve u 16, sve sam bolja ili mi se mozda uho začepilo?Who knows!?
Iako nije baš lako, al je zabavno i glasno, na radost mojih ukućana.

Osim toga, svaki dan pomislim kako si, pogledam i koju sliku,
onda mi bude lijepo i teško u isto vrijeme. Onda se sjetim starog i
kako ga nema vec skoro jbt godinu dana i da mu je rođendan sad, 14. 03.
znam da nikad nisi znao kad pa da te podsjetim:)
I dalje nemam prihoda, što znači da nisam puno napredovala,
ali bit će nešto jednom, bit će! Svima to želim!
I ne sjećam se kad smo se vidjeli, baš davno se čini, ko 100 god.,već je treći
mjesec. Taman kad sam mislila proljeće, udari bura, vuhuuhu

Evo zato jedna vesela, jer mi to zaslužujemo:

Navodno će mi biti bolje ako pišem,al nekako .. hm, ajd dobro, možda bude.
Pogledala sam Notebook, to je bila loša ideja, izgledam ko da su me ose izbole
gadno, težak slučaj. Al to je film i nažalost svi znamo da nije realan,osim ako nije istinita priča naravno.

Trenutno se ovako osjećam, neovisno o drugom njemu,
o ludoj onoj njegovoj i s odmakom od svega toga.
Osjećam se svakako, ovo je samo jedna od faza, pretpostavljam.
Cijela ta situacija naša koja je bila valjda mi je postala kao okovi,idem
tamo, pa nazad, uvijek isto, i tvoja nervoza, moja nezainteresiranost,
ispričavam se još jednom što ne volim monotoniju.

Ovo do sad napisano apsolutno nema nikakvog smisla. E tako mi je u glavi, pa svaki dan
mogu slobodno reći, ali to je moj problem i trebam ga nekako riješit, valjda budem.

Možda sam samo trebala pauzu i pogledat stvari iz daljine, jer sad sam fakat
jebeno daleko, nekad mi fali sve, a nekad ne mislim o tome.
Ono što sam skrivala od sebe cca 7 god. ponovo se vratilo i napalo me žešće,
ponovo sam se zatvorila u sebe, i naravno mislila da nema izlaza jer nisam ništa
govorila. I onda se odjednom ukazao izlaz, u vidu te mrske dj- radionice kad
sam ponovo postala malo sretnija (zbog muzike naravno).

Ono što sam saznala konačno da ima u tebi taj čovjek koji ipak zna
pričat o onome što ga muči, koji ne odgađa razgovore, koji ne maše
glavom i kaže sutra ćemo. I mogu reći da me fascinira to i jedino mi je
žao što se sve to ovako dogodilo da bi se on konačno otkrio i izašao na vidjelo.
Želim ga upoznati, ali mislim da mi treba još neko vrijeme.

Kad se okrenem i pogledam,prošlo je kao puno vremena, ali meni izgleda ko 2 dana, i nisam se
zbrojila ni sredila, rasuta sam ko Hrvati po dijaspori. I ne znam dokle deda?
Mnogo zajebano

KLIK KLIK

Step into my shadow!